katinjo
17.02.2007., subota
koja stvar pozorno slusajte
|
|
|
|
07.02.2007., srijeda
 |
|
|
|
|
|
|
25.01.2007., četvrtak
 |
23.01.2007., utorak
       |
|
The shooting took place shortly after 10 p.m. at Alrosa Villa, located at 5055 Sinclair Road. Two members of the heavy metal band Damageplan were reportedly shot and killed, including Dimebag Darrell, formerly with the band Pantera, NBC 4's David Wayne reported. The other band member's name was not released. The alleged gunman also died at the scene, Wayne reported. Shortly after the band began playing its first song, a man reportedly ran onto the stage and began shooting, according to a witness who identified himself as Sean. Some members of the audience reportedly thought the man running onto the stage with a gun was part of the band's act, NBC 4's Erin Tate reported. Witnesses said that several shots were fired at the band. Witnesses said that a bouncer at the club tackled the alleged gunman before that person was shot and killed. It was unclear as to whom shot the alleged gunman. NBC 4 reported that of the surviving victims, one person was in critical condition while the other was in fair condition. Several others were treated at the scene, suffering from various injuries. Alrosa Villa is a popular north Columbus nightspot for young adults, featuring rock and heavy metal bands, NBC 4 reported. According to the band's Web site, Damageplan was touring nationally. It performed in Buffalo, N.Y., on Tuesday night and had a concert scheduled in Flint, Mich., on Thursday. |
22.01.2007., ponedjeljak
|
|
|
|
20.01.2007., subota
|
|
|
|
|
Clifford Lee Burton (rođen 10. veljače 1962., poginuo 27. rujna 1986.), bio je drugi po kronološkom redu basist Metallice. Jednima od osnivača metala, bendu Metallica, pridružio se 1982. godine, zamijenivši dotadašnjeg basistu Ron McGovneya. Njegov život i tragična smrt su i dan danas inspiracija mnogim bendovima. Cliff se rodio u Kaliforniji, a interes za glazbom je pokazao već u šestoj godini kada je započeo svirati piano. 1976.-te, kada je imao samo 14 godina, Cliff se prihvatio bas gitare i počeo je svirati u lokalnim bendovima, uzimavši instrukcije od istih. Prema tvrdnjama njegovih roditelja, Cliff je provodio 4-6 sati dnevno vježbajući svoje vještine na basu, čak i kada se priključio Metallici. Obožavao ponajviše Misfitse, Pink Floyd i Thin Lizzy, pa sve do legendarnog pijanista Glenn Goulda. Njegov način sviranja je bio neobično čudan za basista jednog heavy metal benda. Od brzih i žestokih rifova sa pjesama poput "Battery", "Damage, Inc." Ili pak "The Four Horsemen" do vrlo melodičnog sviranja poput u pjesmi "Orion". Tu su bili naravno i neizbježne solaže, kao ona u "(Anesthesia) Pulling Teeth". Nikada nije koristio trzalice, sve svoje virtuoze na gitari je izvodio prstima, posebno na solažama, kada je često svirao odjednom na dvije ili tri žice. Cliffova opsesija djelima napisanih od strane H.P. Lovecrafta je rezultirala brojnim spektrom izbora naslovnica za singlove i albume. Od brojnih utjecajnih ljudi i fanova Metallice, Cliff je smatran kao najcjenjeniji član benda. James Hetfield (frontmen benda) ga je često nazivao starijim bratom, te tvrdi kako je Cliff bio najtiši član benda pri čemu je mislio da je vrlo rijetko pričao, bio je šutljiv, no kada bi progovorio - svi bi ga pozorno slušali Na europskoj turneji, nazvanoj "Damage Inc.", dana 27.9.1986. Cliff i Kirk Hammet su podijelili špil karti. Onaj koji izvuče veću kartu, mogao je birati najbolji ležaj u autobusu... Cliff je izvukao asa, što se kasnije pokazalo pogubno za njega. Autobus je naišao na staru gromadu snijega na cesti u seoskom dijelu Švedske, te se prevrnuo. Lars, Kirk, James, te tehničar za bubnjeve i dva tehničara za gitaru, zajendo s vozačom busa su preživjeli, no Cliff je tragično preminuo. Njegovo tijelo je kremirano, a na ceremoniji mu je svirala instrumentalna izvedba pjesme "Orion" s albuma "Master Of Puppets". Metallica od Cliffove smrti pa sve do 6.6.2006. nije uživo izvela skladbu "Orion". Prvi puta nakon Cliffove smrti je to izvedeno na dvadesetoj obljetnici albuma "Master Of Puppets" koju su članovi benda posvetili nesretno poginulom i nikad zaboravljenom Cliff Burtonu Cliff je iza sebe ostavio buran i skroman život, a u glazbenom smislu je ostavio briljantan trag. Sudjelovao je u pisanju pjesama "Master Of Puppets," "Orion," "For Whom The Bell Tolls," i "Fade To Black". Najbolji primjer njegovog jedinstvenog sviranja basa su: uvod u pjesmu "For Whom The Bell Tolls", solaža na pjesmi "(Anesthesia) Pulling Teeth" s albuma "Kill 'Em All", vodeći bas na instrumentalnoj izvedbi "The Call Of Ktulu", te vodeći bas na pjesmi "Orion" Napisao je i pjesmu "To Live Is To Die" s albuma "...And Justice For All": "When a man lies, he murders some part of the world/ These are the pale deaths which men miscall their lives/All this I cannot bear to witness any longer/Cannot the kingdom of salvation take me home?". Prvi stih "When a man lies, he murders some part of the world" je citat iz filma "Excalibur". Stih "These are the pale deaths which men miscall their lives" je isto tako citat iz knjige "Lord Foul's Bane" u seriji knjiga Thomas Covenanta pisca Stephen R. Donaldsona. Nakon Cliffove smrti, Metallica je album "... And Justice For All" 1988. godine posvetila upravo njemu. Najpoznatije odavanje počasti Cliffu, koja nije od strane Metallice i njezinih članova jeste pjesma od Megadetha "In My Darkest Hour". Frontmen Megadetha Dave Mustaine je bio u ranim danima vodeća gitara Metallice te je poznavao Cliffa vrlo dobro. Sada, ravno 20 godina nakon njegove smrti, možemo se samo prisjetiti i odati čast odličnom virtuozu na bas gitari, entuzijastu i 'dobrom prijatelju' - Rest in Peace Cliff! |
|
|
19.01.2007., petak
 |
|
Mushroomhead je osmeročlani metal bend iz Cleverlanda,osnovan 1993.Njihova glazba je mješavina nu-metala i hardcora.Oni nose maske,kao i grupa Slipknot,pa pošto je Mushroomhead osnovan prije Slipknota,mnogi tvrde da ih Slipknot kopira(meni to nije briga,volim slusat i jedne i druge,al mi je Slipknot za nijansu bolji). Članovi benda: Waylon Reavis - Vocals Jeffrey "Jeffrey Nothing" Hatrix - Vocals Dave "Gravy" Felton - Guitar Marco "Bronson" Vukcevich - Guitar Jack "Pig Benis" Kilcoyne - Bass Tom "Shmotz" Schmitz - Keyboards Rick "Stitch" Thomas - Sampler/DJ Steve "Skinny" Felton - Drums |
 |
|
Negdje u bespućima '80-ih godina ideja dva brata - Darrell i Vinnie Paul Abbott, s američkog juga prerasla je u nešto što se, dvadesetak godina kasnije naziva jednim od najboljih i najutjecajnijim metal sastava ikada – Pantera. Ipak, dio karijere u kojem su zajedno s prijateljima Rex Brownom (aka Rex Rocker) i Terrence Leejem (aka Terry Glaze) snimili nekoliko nepoznatih 'ljigavih' albuma s naglaskom na natapirane frizure, pao je u zaborav kada je na mjesto pjevača umjesto Leeja stao Phil Anslemo. Zajedno sa spomenutom trojkom, Phil je činio stalnu i udarnu postavu benda koja se nije mijenjala sve do razilaženja početkom ovog tisućljeća. Prvi album s novim pjevačem "Power Metal" iz 1988. poslužio je samo kao nadimak njihovom glazbenom izričaju i kao odskočna daska za potpisivanje ugovora i objavljivanje njihovog službenog prvijenca "Cowboys From Hell" iz 1990. Novi zvuk, eksplozivni koncerti (u to doba jedini su put posjetili i Zagreb kao predgrupa Judas Priest), te dvije udarne himne "Cemetery Gates" i naslovna "Cowboys From Hell" pomogli su im da dobiju status velike nadolazeće atrakcije. Odmah nakon obilaženja svijeta i snimanja kućnog videa na kojem pokazuju svoju ljubav prema sexu, drogi, alkoholu i metalu ulaze u studio i snimaju veliki, sirovi i brutalni "Vulgar Display Of Power". Više ni na televiziji nisu mogli proći nezapaženo i veliki datumi (jedan od njih je i odsvirani koncertu u Rusiji pred milijun ljudi) ispisani su u njihovim karijerama i samo je bilo pitanje vremena kada će se početi vrtjeti po poznatijim top listama svjetske glazbe. Nije se čekalo dugo. Ravno s ceste ušli su u studio i za samo 6 tjedana snimili zvukom jedinstven i moćan album. Album se zvao "Far Beyond Driven" i hitovi kao što su "5 Minutes Alone", "I'm Broken", "Becoming", te prva obrada u njihovoj karijeri - "Planet Caravan" (Black Sabbath) uveli su ih na prvo mjesto Billboardove ljestvice. Ne treba ni napominjati da su bili prvi sastav koji je tako ekstremnom glazbom uspio u tome. U njihovim životima, ipak, nije se mijenjalo puno. Duge i zabavne turneje, rasprodane dvorane diljem Amerike i Europe opet su ih 1996. dovele do vrata studija. Ovoga puta, kao i svaki uspješan bend, dopustili su si malo eksperimentiranja, usporili su tempo i pomaknuli se od beskompromisne žestine prethodnog albuma, te dobili "The Great Southern Trendkill". No, i uz takve promjene stvorili su jedan od najžešćih i najboljih albuma godine koji je svojom mračnošću, demonskim vokalima i ogorčenom tematikom podijelio kritičare, te smanjio prodaju. Pokraj hitova "Drag The Waters" i "War Nerve" pjesme kao što su "Suicide Note" i "Living Through Me" pokazale su da droga uzima veliki zamah u životu Pantere te je došlo i do prvih problema. Pričalo se o Anselmovu distanciranju od benda i njegovih članova, te o raznim heroinskim overdose slučajevima. Tenzije među članovima Pantere i međusobna neslaganja stanku su razvukla na dugih i sušnih četiri godine, što je samo na kratko prekinuto izdavanjem live albuma "Official Live: 101 Proof" (1997.). Tri godine kasnije snimili su pomalo nostalgičan, ali isto tako odličan "Reinventing The Steel", koji djelomično zbog eksplozije novovalnog metala, a djelomično i zbog letvice koju je "Far Beyond Driven" postavio jako visoko, nije postigao očekivani uspjeh. Nova turneja i gostovanje na brojnim festivalima bilo je zadnje što smo od Pantere vidjeli. Anselmo se i dalje posvetio svojim brojnim projektima među kojima su medijsku pozornost ostvarili samo Down (pridružio mu se i Rex Brown) i Superjoint Ritual, dok su se braća Abbott klela na vjernost svojoj Panteri, te novostvorenom grupom Damageplan nastavila gdje su stali. Iako se uvijek pričalo da će ih nevjerojatna kemija koja je vladala među 'četvero braće' vratiti zajedno na pozornicu i u studio, svaka nada umrla je 08.12.2004. Naime, točno 24 godine nakon ubojstva Johna Lennona, zaluđeni obožavatelj Pantere popeo se na pozornicu za vrijeme prve pjesme na jednom od koncerata Damageplan i priredio krvoproliće u kojem je brojnim hicima usmrtio Dimebag Darrell Abbotta i nekolicinu prisutnih. Smrt gitarističkog gurua još je jednom, zadnji put, bacila svjetlo na Panteru. Tuga u metal svijetu bila je velika, skoro kao i ostavština koju su nam ti dečki priuštili. Ostalo je samo da ih se sjećamo kao jedne od najvećih. |
|
Vjerujem da danas ne postoji metalac koji nije cuo za band In Flames, ali ipak prvo malo povijesti: In Flames je band koji je formiran 1990. u Gothenburgu, Švedska. Tek 1993. je skupljen cijeli band, i odlaze u Studio Fredman i snimaju svoj demo "Promo 93" sa tri pjesme. Ubrzo nakon toga, Wrong Again Records se zanimaju za In Flames i omogucuju im da snimanje cijelog albuma. In Flames su ponovo otišli u Studio Fredman i snimili svoj prvi album "Lunar Strain" za kojega su pjesme napisali u dva dana. 1995. sudjeluju na snimanju Metallica tribute albuma "Metal Militia" sa pjesmom "The Eye Of The Beholder". Krajem 1995. u band dolazi Anders Friden, bivši vokal iz Dark Tranquility i Ceremonial Oath. S njim snimaju album "The Jester Race", koji je po mnogim obozavateljima njihov najbolji album. Za njim slijedi "Whoracle", koji ,po mom misljenju, ima najljepši i najzanimljiviji cover, zatim "C-O-L-O-N-Y", i sada su nas iznenadili sa albumom "Clayman". In Flames za svoju muziku kazu da se moze opisati kao guitar based death metal sa utjecajima Nordijske folk glazbe. Svojom muzikom su pokrenuli novi pravac u death metalu, koji se naziva NWOSDM (New Wave Of Swedish Death Metal). U svakom slucaju, njihova muzika je jako melodicna, ali opet u nekim trenucima agresivna. In Flames kazu da su im glavni uzori Iron Maiden i Helloween, što se lako moze osjetiti i u njihovim pjesmama. U ocekivanju albuma koji su uslijedili nakon "The jesters Race", uvijek se postavljalo jedno pitanje: "Da li ce album biti bolji od "Jestera" ? Albumi "Whoracle" i "Colony" nisu uspjeli nadmašiti "Jestera", ali je zato "Clayman" bio najavljivan kao najbolji album In Flamesa do sada. Anders Friden je otišao tako daleko da je izjavio: "Ako vam se ne svidi (Clayman), ne svida vam se ni muzika (opcenito)". "Clayman" nam donosi dosta raznolikosti u odnosu na stare albume. Novu produkciju, Frieden pjeva na drugaciji nacin, tekstovi su slicne tematike kao i naprijašnjim albumima, ali su puno razradeniji i razumljiviji. Ono što ce stari poznavatelji In Flamesa teze provariti je promjena Friedenovog vokala. On više nema onaj zivotinjski, agresivni, a opet tako mekan i melodican glas, vec sad pjeva više grleno i vrišteci, što cak jako dobro zvuci uz nove pjesme, i vjerojatno ne bi tako mocno zvucale sa starom tehnikom. Ali, cak i nakon tih promjena, band je zadrzao svoj prepoznatljivi zvuk; jaki riffovi i melodije koje vas, kad ih cujete, jednostavno tjeraju da ih pjevušite cijeli dan. Nakon prvog slušanja, album stvarno ostavlja jaki dojam na slušatelja, pogotovo prva stvar "Bullet Ride" koja je vec proglašena kultnom pjesmom. Album je stvarno bez zamjerki, i sve je napravljeno na najbolji moguci nacin. I sad opet dolazimo do pitanja "Da li je Clayman uspio nadmašiti Jestera?". Ovaj put zakljucak ostavljam vama. |
|
Iako vjerujem da je izuzetno poznat, podsjetit ću da je Dimmu Borgir norveški black metal bend, čiji počeci sežu u rane '90-e. U to je vrijeme bio samo jedan u nizu bendova tog metal subžanra, koji su nicali k'o gljive poslije kiše. Tijekom godina DB je postajao sve značajniji, između ostalog i iz razloga jer je svaki njihov album donosio nove elemente, koji su probijali okvire klasičnog black metala. Tako je DB uspio izgraditi svoj, prepoznatljivi stil, koji im je svakim novim albumom donosio veću bazu fanova. Stoga se usuđujem reći da danas, petnaestak godina nakon početaka, Dimmu Borgir suvereno vlada black metal scenom. Toliko u uvodu, a sada nešto i o ovom izdanju. Nezadovoljni produkcijom originalnog albuma "Stormblast", koji istina, uživa status jednog od najbitnijih izdanja u black metal povijesti, izašlog 1996. godine, Shagrath & Co su ga odlučili nanovo snimiti. Odluka o tome donešena je još prije nekoliko godina, no članovi benda su bili zaokupljeni promocijama, touriranjem i side projektima, pa je ova ideja ostala po strani sve do ljeta ove godine, kada u studiju Abyss, s producentom Peterom Tagtgren (Hypocrisy, Pain), započinje snimanje. Zanimljivo je napomenuti da u snimanje nisu bili uključeni svi sadašnji članovi benda. Naime, radili su ga Shagrath; vokali, gitare i bass, Silenoz; gitare, bass i vokali, Mustis; klavijature i piano, dok se kao session bubnjar pojavljuje se Hellhammer (ex-Mayhem, ex-Covenant, ex-Immortal…). Snimanje albuma s Tagtrenom samo po sebi, bez dodatnih objašnjenja, znači da ćete imati vrhunsku produkciju, pa je to i slučaj ovdje, i to je najvažnija, neki su skloni reći i presudna razlika između originala i ovog izdanja. Tekstovi su na norveškom, tu također nema bitnih izmjena, a ono što će posebno zanimati fanove je podatak da se na novoj verziji nalaze dvije pjesme koje nisu bile objavljene na originalu - "Sorgens Kammer-Del II" i "Avmaktslave", dok je u pjesmi "Antikrist" došlo do manje promjene lyricsa. Kako to vjerojatno ne bi bio dovoljno dobar mamac za njegovu nabavku, novi "Stormblast" nudi i posebnu poslasticu. Naime, uz CD, sastavni dio albuma je DVD, na kojem se nalazi kompletan video zapis s prošlogodišnjeg "Ozzfesta", na kojem je Dimmu Borgiru pripala izuzetna čast; on je bio prvi black metal bend koji je nastupio na tom superrenomiranom festivalu. Na nastupu im se kao session bubnjar pridružio Tony Laureano, obzirom da ih je nešto ranije napustio Nick Barker (ex-Cradle Of Filth, ex-Old Man's Child). Upravo je taj DVD prava vrijednost kompletnog materijala, jer prikazuje DB u pravom svjetlu, kao moćan koncertni bend, a i ponudio je u, istina kratkoj set listi, nekoliko najznačajnih pjesama cjelokupne povijesti. Ne znam kako će na ovaj 'moderni' black album reagirati stari fanovi, koji su ih počeli slušati u vremenima prva dva-tri albuma, jer ovo ovdje zvuči dosta drukčije od originala, no, siguran sam da će biti nezaobilazno štivo za sve koji su DB počeli pratiti posljednjih 6-7 godina, otkada bend uvelike koristi elemente sympho metala i kada je postajao melodičniji. Što nije bio slučaj u vremenu izlaska "Stormblasta" '95., koji je bio orijentiran u pravcu klasičnog black metala. Ali ima nešto što će privući obje populacije. Naime, ovo se izdanje prodaje po cijeni običnog disca. A i ime Dimmu Borgir nešto je što se nikako ne bi smjelo zaobilaziti. |
18.01.2007., četvrtak
|
|
17.01.2007., srijeda
|
ETO OPET MALO DIMMU BORGIRA ZA NEKOLIKO DANA CU STOGO I NAPISAT O METALU I ROCKU |
|
|
 |
DIMU BORGIR JE JEDNA OD NAJBOLJIH BLACK BENDOVA NA SVITU |
dimu borgir
 aaaaaaa ludilo brale |
|
|
 |
16.01.2007., utorak
Luda skula
|
pocelo je i ovo polugodište jjjjjjjjjjjjoooooooooooooo u kkkkkkuuuurrrraaaaaaaccc ope će bit sranja po skuli ja sto je mrzin!!!!!!!!!!!!Onaj ko ne voli skulu neka da komentar |
